Ivan Hrvatska - Muzika za party 5 Strars! of 5 Stars!
Nešto nedostaje u imenu debi albuma stanovitog iseljenika Ivana koji se došao poigrati glazbenog Borata u svoju postojbinu. "Muzika za party" s nastavkom "ljudi upitnog smisla za humor, navičina, budalica i budaletina koji smatraju namjernim poglupljivanjem dovoljnom ironijom i efektnim zrcalo efektom za masovke".
To bi možda dostajalo kompletnom opisu onoga što ćete pronaći na infantilnom humpa cumpa albumu, glazbeno sadržanom od primitivnih ritmića, tekstualno svedenom na kombiniranje englesko hrvatskih brojalica čija parodičnost poništava parodiju samu stvarajući od efekta – kontraefekt. Sve što bi trebalo biti smiješnim – nije smiješno.
Ivan Hrvatska genijalno je osmišljen projekt za šator okupljanja i derneke ljudi koju domovinu smatraju tuđinom i nalaze je pijani ispod šanka kad završe alkoholne tirade. Jedini problem je što Ivan Hrvatska nije indoktrinirani prostodušni iseljenik koji ne zna dobro materinjski pa pjeva iz sva srca onoliko dobro koliko (ne) može. Ivan Hrvatska je glumac koji glumi Ivana Hrvatsku. I tu bi padala sva autentičnost, pa bi se bilo lakše pozicionirati na stranu s iskrenim saućešćem i žaljenjem prema svim iskrenim ljubiteljima i pronalazačima zabave ovog projekta. Jer ovo nije sofisticirano niti ubojito poput Flight Of The Concords, inteligentno poput glazbenih komada družbe Monty Pythons Flying Circus, niti smiješno poput Eminema. Takva bi recenzija držala vodu kada iza utjelovljenja čovjeka koji viče "party" i "rakija" ne bi stajala figura koja itekako dobro zna što radi, kako radi i zašto radi.
Umjesto cinizma kojim bi derao "patos, patos, evo vam patos" i s prijezirom nudio najplitkije oblike zabave za konzumaciju, Ivan Hrvatska je najbenignije stvorenje na svijetu koje pomiruje ideju domovine i pečalbe, srcem poput zastave obavijenim oko projekta i utjelovljenja izmišljenog iseljenika čija je zabava centrirana na uveseljavanje svjetine.
Bez obzira tražili u njegovoj glazbi maloumnog retaja, morona ili autentičnu prevaru, Ivan Hrvatska izbjegava klišejima ako glazbom i stihovima nulte vrijednosti, postiže maksimalni efekt. A ono malo glazbenih juiceva fantastično je zamaskirano u koncept, izvedbeno vrlo slično efektu Bombardiranja Srbije i Čačka, samo bez potrebe za nakurnjacima. Lažni su samo brkovi. Ostalo je divota neimaštine.
Anđelo Jurkas
Posts
No comments:
Post a Comment